Dan Svih svetih (Sesvete, Sisveti, Sisvete ili Svisveti) tradicionalno se obilježava diljem Hrvatske. Po teologiji Rimokatoličke Crkve tog bi se dana trebali sjećati kanoniziranih svetaca, a 2. studenoga, na Dušni dan, svojih milih i dragih. No, bez obzira na vjeroispovijest, 1. studenoga odlazimo na groblja i prisjećamo se naših najmilijih koji više nisu s nama. Čak i ateisti i agnostici budu na groblju te zapale svijeću u spomen na svoje pokojnike. Vjerujem da nema čovjeka koji se na grobu ne zapita o smislu i prolaznosti života, a mnogi se pitaju gdje je sada moj ili moja… Kada bismo zapitali nekoga od onih koji stoje pred grobom svojih pokojnika, što mislite, gdje je sada ta i ta osoba, vjerujem da bi svi rekli, pa valjda je s Bogom, nikako u paklu. Tako ispada da je želja našega srca da svi, i oni dobri i oni manje dobri, budu s Bogom u nebu. Onda ispada, da su svi pokojnici na našm lokalom groblju, i oni koji su bili dobri, i oni koji su bili zli — s Bogom. Je li tome tako?

Zanjimljivo je da je to i Božja želja, da se svi ljudi spase — i dobri i zli! Biblija kaže da Bog strpljivo čeka da se i dobri i zli ljudi odvrate od svojih grijeha, prihvate Kristovu žrtvu na križu i postanu djeca Božja. Takve ljude Božja riječ naziva svetima u Kristu. Gotovo u svakoj poslanici apostol Pavao obraća se živim vjernicima i kaže da su sveti u Kristu ako slijede Krista.

I zato kad budemo stajali na grobu nekog od naših pokojnika i možda razmišljali gdje su oni, zapitajmo se gdje smo mi. Pitajmo se jesam li ja posvećen u Kristu Isusu? Slijedim li njegov put koji nalazim u Njegovoj riječi Bibliji? Smatram li se svetim u Kristu Isusu?

prop. Mladen Dominić

Pastor Kristove Crkve Varaždin

Kako postati i ostati svetim čovjekom? Pročitajte to u Bibliji!

Zato Vam nudimo BESPLATAN NOVI ZAVJET (suvremeni prijevod)