Svake me godine iznova potresu u dubinu duše stravične slike razaranja Vukovara kao simbola sveopćeg stradanja hrvatskog naroda u Domovinskom ratu. Još strašnije mi je slušati svjedočanstva onih koji su izgubili svoje sinove, kćeri, oca, majku ili nekoga od svoje obitelji. No, ono što me potpuno razara kao čovjeka je slušati svjedočanstva najsvirepijih mučenja. Za vrijeme Domovinskog rata radio sam u Zagrebu, preko naše Crkve, s tisućama izbjeglica i prognanika. Neka od njihovih svjedočanstava bila su toliko strašna da je moj um odlučio ne vjerovati u njih! Nisam bio jedini u tome. Bilo je preteško nositi takvu spoznaju. Pitao sam se, i još uvijek se pitam, kako je moguće da toliko zlo čovjek može učiniti čovjeku?

S druge pak strane, nevjerojatna su svjedočanstva onih koji su oprostili — neprijatelju, krvniku, ubojici. Majka koja je izgubila svoga sina kaže — ne mogu zaboraviti što su mi učinili, ali oprostila sam! Bog mi je pomogao! Kako je to mogla reći? Pa tu staje ljudski razum! To je samo Isus na križu mogao reći, oprosti im jer ne znaju što čine. Ali, Isus koji je oprostio na križu svojim neprijateljima, može dati snagu tebi i meni, ukoliko trebamo nekome oprostiti.

Isus nam u molitvi Očenaš između ostalog kaže: I oprosti nam dugove naše kako i mi opraštamo dužnicima svojim. Ukoliko oprostimo, ne samo da smo poslušali Isusov savjet, već smo se kroz opraštanje riješili tereta boli pomiješanog s mržnjom koji razara ljudsko biće. Nema veće boli od gubitka vlastitog djeteta… Kad oprostimo, razarajuća mržnja nestaje, a bol i rane koje ostaju polako zacjeljuju uz Božju pomoć. Tako ti ljudi, koji su uz Božju pomoć stekli snagu oprostiti, postaju heroji vjere!

Kako oprostiti? Pridružite nam se na našem redovitom proučavanju Biblije srijedom, gdje između ostalog razgovaramo i o opraštanju!

prop. Mladen Dominić

Pastor Kristove Crkve Varaždin