Stanje postaje ozbiljno. Zatvaraju se škole, javne ustanove, zabrana okupljanja, kretanja, čak i rukovanja. Ljudi su u samoizolaciji, mnogi umiru. Ulice postaju puste, trgovine bez osnovnih prehrambenih proizvoda. Kao da gledamo neki naučno fantastični film, kao da sve to nije stvarno. Ljudi diljem svijeta postaju svjesni koliko smo krhki. Čitav svijet je u strahu, čitav svijet se brine — što li će biti sutra? Ne samo, hoću li ja preživjeti ako se zaraznim, nego što će biti u budućnosti, kako se nositi s ovom pošasti? Što ako svijet zadesi nešto još gore? Isus nam u Bibliji ovako govori: “Bit će velikih potresa, gladi i pošasti na raznim mjestima. Dogodit će se strašne stvari i na nebu će se pojaviti zapanjujuća upozorenja. Ljudi će klonuti od straha i užasa zbog onoga što će snaći zemlju…” (Lk 21:11; 26) Zašto Bog sve to dozvoljava, mnogi se pitaju? Odgovor je jednostavan — zato što većina ljudi ne živi po riječi Božjoj, ne želi živjeti po Božjim načelima, bježi od Boga, ne vjeruje mu… Zloba, pohlepa, razdori, preljubi, razoreni brakovi i obitelji dio su naše svakodnevice. Govori se da su vjernici zaostali, a ‘moje pravo’ često gazi Božje pravo i Božju pravednost koja želi da svim ljudima bude — dobro. Zato Isus kaže: “Čuvajte se da vam srca ne otupe od raspuštenosti, pijanstva i tjeskobnih briga i da vas taj dan ne iznenadi kao zamka, jer će doći na sve stanovnike čitave Zemlje. U svakom trenutku budite budni i molite da biste mogli sigurno prebroditi sve što dolazi i spremno stati pred Sina Čovječjega.” (Lk 21:34-36)

Treba li i tebi ohrabrenje i usmjerenje? Meni treba…

prop. Mladen Dominić

Više članaka pročitajte u rubrici Kolumna.